|
|
Iako prve zapise o otoku Rabu nalazimo kod antičkih pisaca, sigurno je da je život postajao i prije tog doba. To potvrđuju nalazi kasnopaleolitskih alata na području Lopara. Naime, oni dokazuju da je tu živio paleolitski čovjek.
Današnja lika i mjesto rab poćinju nastajati u doba naseljavanja Libuma, koji su stigli potkraj neolita za vrijeme kojeg su neolitski sljedbenici smijenili Libume.
U spisima grčkih i rimskih geografa nalaze se najstariji podaci o Rabu. Tamo se Rab spominje pod nazivima Arba, Arva, Arbia, Aritana.
Pretpostavlja se da bi to u prijevodu indoeuropskog korijena ARB trebao znaćiti, mrk, taman, šumovit što karakterizira taj otok.
Slavenski Hrvati su taj naziv prilagodili duhu svog jezika te ga preoblikovali u RAB.
Najstariji poznati dokument u kojem nalazimo hrvatski naziv Rab je latinska isprava o utemeljenju samostana sv. Eufemije.
Ta se isprava čuva u muzeju tog samostana, a potječe iz 15. stoljeća.
Po legendi, nakon smrti kralja Krešimira IV. Rabljane je snašla velika nevolja. 14. travnja 1075. Rab su svojim lađama opkolili italski Normani.
Nemoćni da se obrane od višebrojnijeg i puno većoj mjeri naoružanog neprijatelja, rabljani su pozvali u pomoć svog zaštitnika, svetog Kristofora, tako što su njegovu glavu u svečanoj ceremoniji iznijeli na gradske bedeme.
Nomadi su se 9. svibnja udaljili ne osvojivši grad. Od tada Rabljani i danas obilježavaju taj dan, a Sv. Kristofora i danas drže za svog zaštitnika.
Isto tako Sv. Kristoforu pripisuju još dvije pobjede početkom 12. stoljeća, od napada Ugara i Kroata.
Ne zaboravite...bit će nam zadovoljstvo ugostiti Vas!
